Novosti

POHVALNO Stručni rad s djecom u Dječjem vrtiću Ivančice – kako malenima smanjiti stres od potresa?

Četvrtak

Za vrijeme potresa 29. prosinca mnoga su djeca bila u vrtiću. Mlađa djeca, koja su spavala, uglavnom ga nisu osjetila, dok su starija djeca osjetila kako su se „zaljuljali“. 

S obzirom na to da je riječ o stresnoj i neugodnoj situaciji, koja ostavlja traga i na našim najmlađima, zanimalo nas je kako se s time nose u gradskom Dječjem vrtiću Ivančice. 

-Kad se tako nešto dogodi i to usred pandemije, očekivano je da će i odrasli i djeca pokazati određene promjene u tjelesnim, misaonim, emocionalnim i ponašajnim funkcijama. Takvi događaji djeluju izrazito su uznemirujući za većinu ljudi, a povezani su s osjećajem gubitka sigurnosti i kontrole. Mnogi roditelji i odgojitelji posljednjih se nekoliko tjedana pitaju koje su reakcije normalne, a koje nisu. Okolnosti u kojima živimo proteklih godinu dana su poprilično nenormalne, a gotovo sve naše reakcije su normalne reakcije na nenormalnu situaciju – kaže psihologinja u DV Ivančice Andreja Vincek. 

Kako djeca reagiraju na potres?

Najčešće reakcije djece predškolske dobi na potres i slične traumatske događaje su nekontrolirano plakanje, izražen strah od samoće i mraka, regresivna ponašanja (npr. dijete koje se odviklo od pelena počinje opet tražiti pelenu), izrazita osjetljivost na glasne zvukove i sl. Moguća je i razdražljivost i iritabilnost, povećana agresivnost i tvrdoglavost ili emocionalna ravnodušnost, ali i problemi s hranjenjem, naglašen strah od odvajanja, pojava nekih novih strahova i psihosomatske tegobe (glavobolja, trbobolja).

Pustite djecu da govore o onome što ih muči!

-Važno je imati razumijevanje za dječje reakcije, biti strpljiv, pustiti ih da govore o onome što ih muči koliko žele. S djecom smo proveli razgovore o osjećajima i doživljajima vezanima uz potres i što je potres uopće (primjereno svakom određenom uzrastu), vježbe, aktivnosti i radionice poput Ringe, ringepotres!, Sigurno mjesto u vrtiću, Mačka i miš, Sagni se, prekrij i drži za…, 1, 2, 3 potres!, Voda, lava, potres, itd. Također, poticali smo djecu u kreativnom izražavanju. Kao i uvijek, tako i sada u ovim stresnim okolnostima pružamo djeci i roditeljima podršku. Tu smo. Slušamo, razgovaramo, zagrlimo, pomazimo, osmjehnemo se i vodimo računa o tome da potrebe djece budu uvijek zadovoljene – naglašava A. Vincek.

Smanjite izloženost djeteta snimkama potresa

Naglašava da je najbolji način pomoći djeci tako da im stvorimo osjećaj sigurnosti (uspostavljanjem rutine i kod kuće i u vrtiću) te da smanjimo djetetovu izloženost slikama i snimkama potresa te stradanja ljudi i imovine. Također, da uvažimo emocije djeteta te potičemo razgovor o osjećajima (iskreno i smireno, bez osuđivanja ili omalovažavanja), da educiramo djecu o potresu sukladno njihovoj dobi i da ga utješimo i učinimo da se osjeća sigurnim. Važno je i poticati dijete na solidarnost, da mu omogućite izražavanje emocija i doživljaja kroz crtanje i igru, ali i da vodite računa o razgovorima odraslih pred djecom

Kada potražiti stručnu pomoć?

-Uz takvu pomoć i podršku većina će djece proći kroz traumatske događaje bez značajnijih teškoća. Međutim, iskustva pokazuju kako jedno od 20 djece može imati ozbiljne smetnje po mentalno zdravlje i pola godina nakon događaja. Ako i nakon 4-6 tjedana nakon potresa primijetimo da dijete ima intenzivne promjene u ponašanju i doživljavanju koje ometaju njegovo svakodnevno funkcioniranje, potrebno je potražiti pomoć stručnjaka – zaključuje vrtićka psihologinjaAndreja Vincek.

Foto: DV Ivančice

print